U Beogradu je u 86. godini umro čuveni pjevač narodne muzike Predrag Živković Tozovac. Preminuo je na Vojno Medicinskoj Akademiji. Rođaci koji su došli oko 13 časova sa stvarima preminulog su ispričali da pjevač nije umro od korone, već od srčanog udara. U porodičnom domu velikog Tozovca najbliža rodbina, prijatelji, kumovi i kolege bili su u velikom broju uz njegovu suprugu Mimu, s kojom se nedavno vjenčao, posle više decenija zajedničkog života u vanbračnoj vezi.

Cijela estrada odaje počast na društvenim mrežama tužnim statusima u čast "najboljeg i najvećeg među njima, gospodina i umjetnika i ljudine. Emotivne poruke poslali su Željko Joksimović, Željko Samarcić, Lepa Brena, Saša Popović, Maja Nikolić, Zlata Petković, Bora Đorđević, Nikola Rokvić, Miroslav Ilić, Voja Nedeljković, Vesna Dedić...
Pjevačica Ana Bekuta je emotivnom porukom mnogima natjerala suze na oči.

- Sve je punija nebeska kafana, a naše će kafane, samo zato što je Predrag Tozovac upravo otišao, prazne ostati zauvijek. Ne želim da patetišem i naglašavam kakav je čovjek bio, takve riječi na kraju dobijaju svi. Otišao je Tozovac i danas nije izašlo sunce. Neka ti je vječna slava, a naše će sunce zauvek biti barem stepen hladnije, a ovaj okrutni svet hiljadu stepeni prazniji - rekla je Ana.

Tozovac je bio kompozitor, tekstopisac, harmonikaš i pjevač narodne i folk muzike, najpoznatiji po pjesmama „Tražiću ljubava novu“, „Vlajna“, „Jesen u mom sokaku“, „Mirjana“, „Ti si me čekala“, „Violino ne sviraj“ „Ovamo Cigani“, „Oči jedne žene“, „Prazna čaša“, „Jeremija“ i drugima.

Talenat za muziku otkrili su njegovi roditelji kada mu je bilo četiri godine. Već sa deset godina počeo je da nastupa na svadbama svirajući harmoniku. U Beograd je došao na studije, ali je muzika bila jača od želje za sticanjem diplome ekonomiste, pa je počeo da nastupa sa raznim orkestrima.

Prve pjesme objavio je u novembru 1965. godine, a od tada do danas snimio je preko 20 albuma i 30 singlova. Iza sebe je ostavio mnoge hitove i pjesme koje se rado slušaju, a zbog jedne je morao da napusti zemlju. Kada je 1972. snimio „Jeremiju“, koju tadašnje komunističke vlasti svrstavaju je u četničke pjesme, zbog čega biva prinuđen da se skloni kod prijatelja u Njemačku. Nakon dvije godine vraća se u Srbiju, vlasti mu oduzimaju pasoš, ali Tozovac ostaje miljenik publike i nastavlja da pjeva. Održao je brojne koncerte širom bivše Jugoslavije, ali i Evrope, Amerike, Kanade i Australije. Nastupio je na brojnim festivalima poput „Beogradskog sabora“, „Pjesme ljeta“, „Hit parade“ i drugih, gdje je osvajao prestižne nagrade. Povodom 60 godina Radio Televizije Srbije (RTS) uručena mu je nagrada Zlatni mikrofon za doprinos muzici i uspješnu karijeru.

Gradonačelnik Beograda Zoran Radijičić odobrio je da velikan srpske narodne muzike bude sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

- Napustio nas je velikan narodne muzike. Bio je jedinstven među izvođačima narodne muzike, koji je numere uvijek izvodio sa lakoćom, pokazujući neprevaziđen dar da osvoji publiku - poručio je Radojičić.

A.Š.



Iz biografije

Dragan Predrag Živković je rođen 1936. godine u Kraljevu. Njegov otac zvao se Svetozar, a majka Budimka. Svetozar je bio harmonikaš koga su svi poznavali po nadimku Toza. Otuda potiče i pjevačev nadimak Tozovac.

Ljubav prema muzici datira od njegovog ranog detinjstva. U ljeto 1941. godine je sa roditeljima bio u poznatom restoranu „Evropa“ u Kraljevu, gdje je prvi put čuo pjesmu „Golubice bijela, što si nevesela“. Pjesma mu se veoma svidjela, pa je pitao oca da zamoli pjevačicu da je otpjeva još jednom. Ona je pristala, a Predrag je došavši kući uzeo svoju malu harmoniku i za vrlo kratko vrijeme naučio da svira tu pjesmu. Roditelji su bili šokirani što je tako mali dječak uspio sam da nauči da svira tešku numeru.

U oktobru 1941. godine njemačka vojska je strijeljala njegovog oca, zajedno sa još nekoliko hiljada Kraljevčana. Ostao je sam sa majkom i bakom, za koju kaže da se lavovski borila kako bi porodici obezbijedila koliko-toliko normalan život.

Po završetku osnovne škole upisao je kraljevačku Gimnaziju. Ipak, mnogo više od škole, zanimali su ga golubovi. Jednog dana njegova razredna je došla kod majke na posao i kazala joj da je Predrag ubjedljivo najgori đak u odjelenju. Budimku je to jako pogodilo, a vidjevši je kako plače on je podijelio svoje golubove prijateljima i posvetio se učenju kako bi položio maturu.

​Nakon toga je otišao u Beograd s namerom da završi Ekonomski fakultet. Međutim, počeo je da nastupa kao harmonikaš sa raznim orkestrima. Tek nekoliko godina kasnije završio je Višu komercijalnu školu u Beogradu. Ali muzika ga nije napuštala, do danas joj ostaje vjeran.

---